16.03.2009., ponedjeljak
u predjelima uha
osluškujem kako tihne dan, hvatam u narančasto obojene rubove oblaka, nastojim opisati taj zvuk zalaska, posve bijel trenutak, usjek u štropotu tramvajskih šina, ali
nijema sam
pred nebeskom proizvodnjom krika i nema me, sva osjetila ustuknula su, tek pod prozirnim kapcima slijevaju se kolone sitnih i golemih životinja, biblijske zmije i uskrsle dronte, bestijarij krvotoka kojemu se jednom ipak valja prepustiti – predugo sam
umicala
zvucima
vlastite unutrašnjosti
|
- 16:56 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
22.02.2009., nedjelja
za Karonienhawi
(na irokeškom jeziku: “ona koja drži nebo” )
onoj koja na rukama nosi nebo i trči toliko brzo da je ne vidimo: jabuke tek zamirišu njezinim sokom: slije nam se niz lica miris drevne pičke orošene kristalno čistim kapima ženske unutrašnjosti:
bakhantice jesmo
jedna drugoj
usred
mezopotopamije
|
- 18:31 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
16.02.2009., ponedjeljak
haiku sm bajka u subverzivnoj verziji bhs jezika
Kap voska. Saten.
To telo Baš-čelika
Snežana čeka.
|
- 21:05 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
07.02.2009., subota
vijesti
mnogoruka je beštija
izašla u šetnju:
smješkamo se
podižemo šešire
kisdihand gospođo beštijo
nije vas odavna bilo
na glavnom trgu
naš grad sad opet ima
tisuće šarenih suncobrana
|
- 15:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
20.01.2009., utorak
ima li ovdje poezije? ili barem nekakav stih?
Imam taj pogled na nedovršenu zgradu, peterokatnicu, na dizalice što se okreću oko samih sebe.
Grad raste.
Meni pred očima.
Grad mi zaklanja pogled.
Grad je sam sebi dovoljan.
Gradu nije potreban taj pogled koji imam.
Imam li ga?
Još uvijek?
Spuštam se niz oluk.
Spašavam svijet.
Spašavam male mrave.
Komarce.
Golubove.
Lako prelijećem rupe na cesti, asfalt je žitak, moje role su role od sedam milja.
Imam taj pogled, znaš.
Pod njim sve se osipa u inje.
Na rolama prelijećem rupe na asfaltu i spašavam grad. Žmirim dok sam super junak čiji pogled zamrzava svaki dah.
Plivam.
Ronim.
Ubijam zle vrapce i šugave mačke.
Imam nož.
Imam nož kojim otvaram konzerve.
Imam nož kojim pravim recke na stablu.
Imam nož kojim pravim recke na podlaktici.
Imam i nož za mazanje paštete.
Imam nož za svaku priliku. Ljubim.
|
- 12:00 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
12.01.2009., ponedjeljak
***
kažem: strah je danas neprimjerena fiziološka reakcija
ukopavamo se pod njegovim naletom, iako nema
spiljskih lavova koji bi projurili mimo nas
[zagrli me
zagrli me]
kažem: strah je danas besmislen, dovoljno je
skloniti se iza ugla, nema ničega vani
pred čim nam valja pobjeći
[zagrli me
zagrli me]
nemoj mi umrijeti. iznutra nemam uglova, nemam se
u što ukopati, iznutra sam sva od besmislenih
[suvremenosti neprimjerenih]
fizioloških reakcija
|
- 10:33 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
02.01.2009., petak
uputstvo za pripremu
ovo nije po
ezija. ovo s
u smrznuti
kvadrati ju
he. podgrij
ati prema p
otrebi. ovo
nije poezija.
|
- 11:42 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
25.12.2008., četvrtak
SLADOLEDNI BAOBAB
ogledalom u bijelo uokvirenim
ravninom krova koračam
kao spider-woman
kao modesty kao luna lu
kao kugla vatre, leda...
ili ipak samo: sladoleda?
eno nina neli nugat nudi vanda veri vanil-čokoladni
a ja pjevam: borovi breze baobab
borovi breze baobab
bor roov vibree zee baa oo
bab
baaa
oooo
bab
otopio se u ogledalu
sladoledni baobab
|
- 15:51 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
18.12.2008., četvrtak
psovka
nestrpljiva u svojoj radosnoj disleksiji, gdje pozorno brka slova sna i slova jave, postaje piktogram urezan u njezine ušne resice: krvarim, zarastam sporo, ožiljak sam preko kojega prelazi prstima kad se pokušava sjetiti
tko je ta žena
što joj se osmjehuje u snovima i koju je vidjela danas na pješačkom prijelazu na raskršću šubićeve i zvonimirove koja je nekad bila ulica socijalističke revolucije, na tom uglu jednom je stajala u tri poslije ponoći i vikala bijesno neka se nose i on i njegova pisaća mašina u tri pičke materine
|
- 21:28 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
15.12.2008., ponedjeljak
trideset sedam s pet
poezija me pali: budem palidrvce pa plamen plinskoga plamenika budem požar niske trave: slušam o norvežaninu koji je danju sjekao stabla (ruke mora da su mu bile pune iverja i prašine što se trusi s kore ostarjelih stabla, mahovinaste čežnje) da bi noću pisao pjesme (sjekao stihove? podizao ruke prema nebu? usamljen? ili je u susjednoj sobi netko disao?) izgorjet ću. kao onaj koji pjeva da mu budem voda, a i ja sam sada vatra...
|
- 23:12 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
